Teško nedjeljno jutro. Dogovor je ispoštovan. Neki su imali težak četvrtak, petak i subotu, ali smo se ipak svi našli ispred Ž-a oko 8. U četvrtak smo isplaninali da ćemo Nela, Tam Tam, Tihana i ja ić u ogulinske jame. Tihana je pojela kiflu i efikasno nas odfurala autocestom. Tradicionalno smo stali u Jazzbini na kavu i dogovor. Nažalost, ovaj put nismo uhvatili Gorana. Uputili smo se prema Firminoj kući. Na području Košara smo ciljali prvu jamu. Predivna lokacija, na rubu ponikve, stjenovito okruženje, rupe na sve strane, rijetko koja je jama. Locirali smo traženu. Bunar. Djevojke su popričale, a ja sam jurišno opremio jamu, čekirao i izašao (rupa od 10 m). Kasnije su Tam Tam i Nela ušle. Nela crtala, Tam Tam raspremila. Odluka je pala na još jama. Sljedeća lokacija je bila na Kozarici. Na okretaljki smo sparkirali, brzo se posložili i našli iduću planiranu jamu. Od auta se moglo pljunut do nje. A pored nje još jedna. Špajze od 5-6 metara. Jedna puna kostiju i sa željezničkim pragom na dnu, a druga uska, zaglonđana i obrasla mahovinom. Lešinarka i Lišajka. Nela i ja opremili, nacrtali i raspremili. Na povratku stali u Bonino u Ogulin, ubili se i sretno autoputom doma.

Sl. 1. Lešinarka (autor: Tihana Kuhta)

Sl. 2. Lišajka (autor: Tihana Kuhta)

Eh da. Pločice nismo uzeli. Pa smo tak Nikola i ja između dva dana prvog terena speleoškole otišli u ranim jutarnjim satima pozabijat pločice i fotkat ulaze.

Sl. 3. Košarski bunar (autor: Nikola Brdarić)

Napisao/la:

Leonard Žnidarić
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial