U četvrtak 30.4. krenula je ekipa prema Crnopcu na produženi prvomajski vikend. Iz Zagreba su krenuli Stipe, Sara, Borna M., Borna S., Nicola, Zrinka, Tila, Leo, Nika, Pješak, Petar, Mađar, Hanžek, Milena te Kora i Erik, u rasponu od 18 do 20h, a iz Šibenika još i Nikola. Ekipa Borna M., Nikola, Stipe i Nicola ravno su se te večeri zaputili prema jami kako bi čim ranije drugi dan krenuli na posao. Krenuli su u jamu ulaziti oko 3h u noći sa četvrtka na petak i došli na bivak oko 4:30h, kratko pojeli, smjestili se i do 5h već pozaspavali. Dok je prva ekipa ulazila u jamu, druga se ekipa polako približavala logoru. Nakon nekoliko prospavanih sati, akcija je sa bivka krenula oko 12h nakon doručka i dogovora oko akcijskog plana. Sva sreća, donji dio jame, ispod bivka, mnogo je širi i prolazniji od meandara u gornjim dijelovima pa je ovaj dio posla išao relativno lako. Ekipa se spustila do donjeg spoja s JSC-om i krenula raspremati. Paralelno, oko 13h ekipa koja prenoćila na logoru krenula je ulaziti u jamu. Svi zajedno smo se na bivku našli između 17 i 19h. Vrlo smo kratko razmislili o tome trebamo li ostati prespavati još jednu noć, dok ekipa koja je taj dan i ušla lagano krene izlaziti s teretom koji mogu ponijeti, ili raspremamo bivak i svi skupa idemo van. Prevagnula je druga opcija i krenuli smo raspremati. Na bivku se u tom trenu našlo osmero ljudi, i u nekoliko-satnoj akciji je bivak bio potpuno raspremljen, velika količina hrane pojedena, jednako velika količina tekućine popijena, manja količina hrane bačena, i energija obnovljena zahvaljujući Tilinim energetskim preparatima. Sa 18 spremljenih transportnih, od kojih je već tada 7 bilo puno užeta i željeza, lagano smo u 3 grupe krenuli izlaziti, s prvim ciljem da sve transportne izvučemo do prije nezgodnog suženja koje se nalazi u meandru iznad bivka. To smo uspješno odradili uz dodavanje transportnih kroz cijeli meandar, ali dalje nije išlo pa je pala odluka ostaviti većinu transportnih pred krajem meandra i krenuti van samo s onoliko tereta kolio svatko može ponijeti. Laganim korakom, izašli smo svi iz jame u rasponu od 4 do 6h ujutro u subotu, odradivši 15 do 17-satnu akciju. Ekipa koja je već u 4h uspjela izaći ušuškala se u vreće i odspavala pred jamom tih sat do dva, do izlaska ostatka ekipe. Prema jamom smo se spremili i krenuli prema logoru, na koji smo stigli kroz jutro. Pozdravili, pojeli ostatak jučerašnjeg roštilja, popili kave, i pozaspali. Ostatak vikenda prošao je uz druženje, do nedjelje ujutro kada je krenulo spremanje logora i lagani polazak prema okretaljci. Svi smo u slično vrijeme stigli do auta, stali smo još u Gračacu na klopi, i u Zagreb počeli stizati već od 18h na dalje. Raspremanjem bivka i prijenosom svih transportnih do iznad suženja je velik dio raspremačkog posla napravljen. U jami je na dubini od cca. 250 m ostalo nekih 8 transpornih koje nismo uspjeli izvući, koje čekaju neku buduću akciju da ih se izvadi, ili barem još malo približi ulazu. Kroz akciju-dvije se može očekivati potpuno raspremanje Alibabine jame, čije je istraivanje počelo prije 20-ak godina, ponovno se aktualizirano prije nekoliko godina, i za sada završilo s dva spoja na JSC.









