Jednog sunčanog subotnjeg jutra, 1. listopada, nađosmo se na kavi ispred Ž-a. Ukupno 11 ljudi. 11 ljudi koji kreću na 3 različite lokacije. O divnog li interesa za speleologiju! Plan naše tročlane ekipe (Filip Markanjević Mrki, Nikola Hanžek Hamzo i Ivan Vidović Vida) bio je Veternica. Konkretno; osiguravanje Trećeg slapa i transport užeta i neoprena do PVC sifona. Naime, koji tjedan ranije, također jedna tročlana ekipa (Matea Talaja, Kristijan Hmura i Ivan Vidović) krenuli su ambiciozno s puno previše stvari za transport do dvorane u Prvom desnom, gdje je bio plan tehnički popesti tu dvoranu. Zaboravljajući da je u daljim dijelovima Veternice i kutija šibica viška, došli su do PVC sifona i vratili se nazad. Međutim, kod dotičnih članova (a i ostalih članova u društvu) pojavila se inicijativa da se vratimo u Veternicu, ali da logistički malo bolje organiziramo akcije. U skladu s tim, prva akcija je transport dijela opreme do PVC sifona i usputno bolje riješiti prelazak preko Trećeg slapa.
Nakon popijene kave i ispraćanja druge dvije ekipe na druge terene oko Tounjčice, krenusmo prema zapadnom dijelu Zagreba. Stajanje na Črnomercu kako bi kupili ćevape (20 kn velika porcija, nisu vrhunski – ali omjer cijene i kvalitete je sasvim solidan) te apsorbiranje istih na rinzolu uz potok Dubravica gdje smo ostavili žombi spada u neizostavan dio akcije. Taman kad smo popakirali sve stvari iz žombija u ruksake, nailazila je horda mladih srednjoškolaca na izlet u Veternicu (kasnije smo saznali da je to „prvi de“). Odlučismo na brzinu baciti ruksake na leđa i iskoristiti tih 50tak metara prednosti kako ne bi hodali do ulaza u koloni s – prvim de! Nakon 15tak minuta „ugodne“ šetnje do ulaza, malo smo odmorili uz 0,5l Staropramena, obukli se u speleologiju, transportke stavili na leđa i krenuli u 11:45 prema PVC sifonu. Uz pošalice, teške životne priče i pokoju psovku relativno laganim tempom smo stigli do Plaže za malo više od sat vremena. Tu smo se kratko odmorili, otišli pogledati Bijelu dvoranu i krenuli dalje preko divnog Viktorijinog slapa. Nakon 45 min (i sveopćeg iznenađenja) stigli smo do Trećeg slapa. Naime, ja sam jedini koji je prije ove akcije bio iza Viktorijinog slapa i nekako sam zapamtio da je Treći slap dalje i da imamo do tamo znatno duže od 45 minuta (a nismo se ni žurili). Ta dionica je dosta sportska, malo uža – na detaljima smo se dodavali s transportkama, ali zabavna. Nakon sat i pol igranja po Trećem slapu, sad ga je značajno jednostavnije proći. Zatim smo se nastavili gljiviti još nekih 10tak minuta i došli do PVC sifona. Tamo smo objesili neoprene i uže (3 neoprena i jedan trideset-metarac) kako sljedeća ekipa koja će ići u Željezničarski kanal ne bi morala to nositi cijelim putem i nepotrebno trošiti energiju. Tu smo pojeli 3 čokolade i krenuli nazad. Za 50tak minuta smo opet bili na Plaži – popili vode i ajmo van! Put nazad nije bio pretjerano naporan jer smo bili lakši za 15tak kg. S obzirom da nismo pretjerano iskusni s Veternicom, malo smo lutali jer nismo htjeli promašiti Tobogan i završiti npr. kod Limuna, pa smo tu izgubili nešto vremena – ali nema veze, ionako nigdje ne žurimo, a moral je bio na visokoj razini! Na kraju smo pronašli put kojim smo se i htjeli vratiti te izašli iz špilje oko 19:30, zadovoljni i ne pretjerano umorni. Odmah smo se javili ekipama s Tounjčice kako bi dogovorili ispijanje piva. Jer kakav bi to bio speleološki teren, a da ne isperemo grlo s cijenjenom tečnošću! Dogovor je pao na Cug gdje smo završili naš neslučajan susret oko 22:15. Veternico, vratit ću ti se opet!
Napisao/la:
