U petak 8.11. krenuli smo s dva auta na Crnopac. U jednom Coki, Borna i ja (Nicola), a u drugom Vuk i Sara. Vuk i Sara krenuli su sa okretaljke kod Kite preko Jame vjetrova do Zelene pa do Oaze, gdje smo im se Borna i ja pridružili nešto kasnije, došavši s druge okretaljke ispod Tateka, oko 2h u noći. Mrki, koji nam se pridružio na okretaljci sa svojim „novim“ Golfom, ostao je s Cokijem dolje prespavati. Po običaju, ekipa se na okretaljci – na mrazištu – smrznula, dok je nama gore bilo malo ugodnije. Ranoranioci s okretaljke došli su do logora već oko 10h, kada smo se svi ostali taman i probudili. Polagano smo se, uz kavu i doručak, dogovorili što kako i gdje, spremili se i krenuli u akciju. Sara i Vuk otišli su oko 12:30h prema Zelenoj jami gdje ih je čekala oprema za nastavak istraživanja. Vikend prije, nakon svladavanja suženja na oko 50 m dubine, napredovalo se do police na oko 100 metara dubine gdje je istraživanje obustavljeno zbog nedostatka opreme. Pokazalo se da na dnu nove vertikale, na oko 150 m dubine, jama staje zarušenjem kroz koje nije nikako moguće proći. Kako napredovanje dalje u dubinu nije bilo moguće, provjerili su i jedan zaostali penj, no i on je ubrzo stao nakon vertikale od 7 metara. Novoistražene dijelove su topografski snimili i zaključili da jama nema daljnju perspektivu za napredovanje. U logor su se vratili oko 23h. Borna i ja smo oko 13h otišli prema Alibabinoj jami s namjerom preopremanja u čelik dokle god stignemo, a kao potencijalni rezervni plan bio je nastavak istraživanja gdje se zadnje stalo. Ušli smo u 14h, i prvih 5 sati akcije preopremili smo sve do nekih 140 m dubine gdje se nalazi dvorana sa slapom. Pošto je bilo 19h i ostalo nam je malo čelika, odlučili smo uz obrok da ćemo stati s preopremanjem, ostaviti višak čelika tamo, i zaletiti se do mjesta za nastavak istraživanja. Tamo smo kroz svakojake uske meandre došli do lokacije nešto prije 21h, na dubini cca nešto manje od 300 m. Za suženje je bilo potrebno skinuti opremu, pa iza malo prokopati kroz zaglavljeno kamenje da se proširi put do nove vertikale. Iz meandra se odmah ulazi u veliki prostor s nekoliko velikih polica. Ponijeli smo samo 50 m užeta zbog vremenskog ograničenja, i toliko smo potrošili za spuštanje do treće police. S police na kojoj smo stali bilo je moguće na ruke se spustiti se do prvog dna, nakon kojeg se vidi da se nastavljaju vertikale i relativno široki meandar, te se ponovno pojavljuje voda u većim količinama. To će morati pričekati buduće akcije. Krenuli smo van, pojeli malo gdje smo i prvi puta jeli, te iz jame izašli u 2h u noći, a do logora stigli u 3h. Tamo su nas svi dočekali u vrećama za spavanje, a na vatri topli buncek sa zeljem i repom da nam nadomjesti manjak energije. Buncek je bio za svaku pohvalu, a priredili su ga Coki i Mrki kuhanjem koje je trajalo od 16h. U nedjelju smo ponovno oko 9-10h digli, popili kavu, doručkovali buncek, i krenuli spremati logor da bismo krenuli prema kućama. Mrki je nešto ranije otišao, prije 12h, dok smo svi ostali otišli oko 14h. Do auta smo stigli već sat vremena kasnije, stali u Zvonimiru na pizzu, i do Zagreba došli oko 20h živi i zdravi. Dolazak pred odsjek poklopio se s povratkom Hrvoja i Lea sa svog terena kod Krasnog, koji je također uspješno završio.
Napisao/la:
