U 7h ispred Ž-a (malo kasnije od 7h budimo realni) okupili smo se Ruđer, Lea, Leo i ja (Tana) s namjerom da provedemo blistavu sunčanu nedjelju (prema najavi) u Ogulinu. Kako je svaki početak težak, i ovaj je bio, pa smo proveli cca pola sata pokušavajući otvoriti gepek kombija. Kombinacija otključan-zaključan zbunila bi i iskusnije od našeg kombija, pa su vrata uporno ostajala zaključana. I taman kad smo prebacili sve stvari na sic i počeli razmišljati o teorijama zavjere koje su dovele do ovog slučaja – gepek se otvorio.
Autocestom smo stigli do Ogulina i popili kavu s Goranom te smo se uputili prvo zabiti pločicu na jami Kaos nakon 2, te nas je Goran u pratnji Bubija odveo do (potencijalnih) novih objekata.
Podjelili smo se u dva tima; Lea i Ruđer su krenuli u izgledno dublju jamu, dok smo se Leo i ja pozabavili drugom, nekih 50m dalje.
Kamenometrijskom procjenom zaključili smo da će nam špaga od 30 m biti dosta. Leo se prvi spustio, no ubrzo je ponovno izronio na površinu – treba nam dulja špaga. Vratili smo se do druge ekipe te uzeli blijedu nevinu pedeseticu. Zvijezda naše priče ovoga puta je špaga koja nikada nije bila u jami, te smo jamu, iz tog razloga nazvali – Krstenje špage. U ovom pokušaju, špaga je bila dovoljno duga da stignemo do dna tube duboke oko 35 metara.
Dok smo se mi zabavljali s novom špagom, Lea je nacrtala jamu Sopački bunar (također tuba, slične morfologije, 45m), a Ruđer je otisao istražiti još dva objekta. Jedan od njih, nažalost, nije imao dovoljne gabarite da bi bio jama, no drugi je, iako jedva (Jedva Jama, 9m).
Nakon kratke zakuske, uputili smo se prema Zagrebu kako bi stigli gledati drugo poluvrijeme finala u rukometu.
Napisao/la:
