Brojni speleolozi desetljećima su  pokušavali pronaći speleološki objekt u Hrvatskoj kojemu bi dubina prelazila 1000 metara. U ljeto 1992. godine, na Sjevernom Velebitu na području Hajdučkih kukova, članovi Speleološkog kluba Univerziteta Comenius iz Bratislave (Slovačka) započeli su speleološka istraživanja. Tom prilikom istraženo je i pronađeno nekoliko dubljim jama što je dalo povoda članovima SO HPD „Željezničar“ da organiziraju speleološki logor na sjevernom Velebitu u periodu od 19. srpnja do 15. kolovoza 1993. Logor je održan u Lomskoj dulibi, 6 km od planinarskog doma na Zavižanu, a voditelji su bili A. Novosel i Branko Jalžić. Glavna pozornost na logoru bila je usmjerena na istraživanje jame u kojoj su slovački speleolozi došli do dubine od 240 m.

Na logoru je sudjelovalo  27 speleologa iz 8 različitih udruga, koji su tijekom prvih 15 dana logora istražili jamu do dubine od 640 m. Tada bezimena jama, dobiva ime Lukina jama, u spomen na speleologa i pročelnika SO HPD Željezničar, Ozrena Lukića Luke, koje je ubijen u Domovinskog ratu na južnom Velebitu 1992. godine. Istraživanja tijekom drugih 10 dana logora rezultirali su istraživanjem jame do dubine od 1355 m. Na toj dubini nalaze se dva podzemna jezera, koja su speleolozima onemogućila daljnje napredovanje. Dosegnuta dubina je dubinski rekord u velikom prostranstvu Dinarskog krša te je time ostvaren san hrvatskih speleologa – Hrvatska konačno dobiva jamu dublju od 1000 metara. Istraživanja Lukine jame nastavljaju se 1994. godine. 

Cilj tadašnje ekspedicije bio je istraživanje bočnih kanala, ronjenje u podzemnim jezerima te istraživanje jama blizu Lukine jame radi otkrivanja višeg ulaza u nju. Slovački speleolozi su istraživanjem Trojame, koja ima viši ulaz od Lukine, uspjeli prodrijeti u Lukinu jamu, čime je stvoren jamski sustav Lukina jama – Trojama, dubine 1387 m. Nakon ronjenja u sifonu na dnu jame dubina je povećana za 5 m te je jama produbljena na -1392 m. Na ekspediciji u 1995. godini, jama je preopremljena, popravljena je telefonska žica te je sa dna jame prikupljena podzemna fauna. Prošlo je 15 godina od zadnjeg istraživanja ovog sustava, ali stasanjem nove generacije speleologa, javlja se ideja o organizaciji nove speleološke ekspedicije u Lukinu jamu – Trojamu. SO PDS Velebit organizira speleološku ekspediciju od 24. srpnja do 10. kolovoza 2010., na kojoj je ulaz kroz otvor Lukine jame bio onemogućen pa su speleolozi ulazili kroz otvor Trojame. Tijekom ekspedicije obavljena su dva značajna urona.

Na prvom speleoronioci su zaronili 135 metara u daljinu i 21 metar u dubinu u odlaznom sifonu, a na drugom speleoronioc zaranja 41 metar u dubinu u istom sifonu. Tim zaronom nova dubina Lukine jame – Trojame iznosi 1409 m. Želja za istraživanjem najdublje hrvatske jame i dalje postoji pa se u kolovozu 2013. održala jedna od najzahtjevnijim ekspedicija na svijetu, ekspedicija Lukina jama – sifon. Organizator ekspedicije bio je SK „Željezničar“, a ekspedicija se održala u periodu od 2. do 25. kolovoza 2013. godine. Cilj ekspedicije bio je istraživanje i topografsko snimanje sifona na dnu jame, fotografiranje prostora i podzemnih životinja te prikupljanje bioloških i geoloških uzoraka.

Ekspediciji su prethodile brojne pripreme speleološkog objekta tijekom 2012. godine za sigurno spuštanje speleologa te radi opremanja bivaka za boravak u podzemlju i postavljanja telefonske žice. Na ekspediciji u Lukinu jamu 2013. godine obavljena su 4 urona u sifonu na dnu jame te je jama produbljena za 20 m. Također je zaključeno da perspektive za daljnje istraživanje nema. Dubina jamskog sustava Lukina jama – Trojama nakon ekspedicije iznosi 1431 m, čime se ovaj jamski sustav popeo na 14. mjesto najdubljih jama svijeta. 

Literatura
Jalžić B., Lacković D., Šmida B. (1992-1993): Lomska duliba ‘93, Speleolog 40/41, 5-17
Jalžić B. (1994-1995): Ekspedicije Lukina jama 1994-95, Speleolog 42/43, 8-13
Mudronja L. (2010.): Speleološka ekspedicija “Lukina jama 2010”, Speleolog 58, 35-43
Mihoci T., Đud L., Dražina T., Kovač Konrad P. (2013): Ekspedicija Lukina jama – sifon 2013, Speleolog 61, 11-26

Napisao/la:

Valerija Butorac
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial