1. dan – hgss žica
Radni zadaci bili su podijeljeni u tri postaje: previs, zid i kosina. Na previsu bila su tri radilišta te puževim korakom svi su se manje-više bez problema digli i spustili. Na zidu bila su dva radilišta. A kosina je tekla najsporije pošto je bilo jedno radilište, ali je bila najzabavnija.
Ovaj u konačnici tmuran dan krenuo je sunčano. Vesela ekipa nadobudnih polaznika speleološke škole skupila se kod stare žičare u Zagrebu te popila svoju prvu zajedničku kavu. Prvo su bili detaljno upoznati sa osnovnom spelelološkom opremom i njenom funkcijom. Svaki polazni je sa smiješkom dočekao svoj osobni ruksak i opremu. Te su se veseli školarci počeli oblačiti u grupama u troje. Svatko je dobio svoju zamku i pali su ozbiljni prvi čvorovi. Do kraja dana svi su skupili pluseve za osnovne čvorove.
Nakon poštenog smrzavanja ipak su ima dali jesti graha i kruha kojeg je skoro pa falilo. Dan je uveselilo i nekoliko pasa koji su za ručkom u redno sve po redu bez preskakanja žicali griz. Graha je na kraju ostalo, lonci su se oprali te je vesela družina nastavila druženje u toplijem okružju uz prigodne napitke.
2. DAN – GORSKO ZRCALO
Nakon jutarnje kave u kafiću „Voljeni Vukovar“ zaputili smo se prema Gorskom Zrcalu. Dok su instruktori (Stipe, Lovro, Josip, Ruđer, Sara, Valerija, Nicola, Pješak, Aco) pripremali poligone gdje ćemo ponavljati tehnike kretanja po užetu, mi školarci smo polagano odjevali svoju osobnu speleološku opremu, nestrpljivo čekajući što ćemo novo naučiti. Na jednim od poligona učili smo od najstarijeg člana speleološkog odsjeka „Željezničar“ gospodina Vlade Božića zvanog Boltek i kolegice Ivane Maradin. Naš osamdesetšestogodišnji instruktor učio nas klasične tehnike rada s užadi – navezivanje i spuštanje te osiguravanje.
Dok su neki školarci zauzeli sve poligone, ostatak je okružio instruktoricu Meu. Meu inače nazivaju najdražom učiteljicom čvorova, ali mislim da se ona sama ne bih složila s tom titulom i prije bi rekla možda da je najdraža učiteljica uzlova. Dok su većina školaraca pokušali izvući plusiće od Mee uspješnom izradom uzlova, drugi su se mučili preći čvor na jednim od poligona. Za prelaženje čvora najbitnija je dobra tehnika, ali isto tako potrebna je snaga odgurati se što uspravnije kako bi se mogao prekopčati krol. Najbitnija stavka terenske škole je da svaki školarac uči od različitih instruktora, te svaki instruktor ima svoje „tips and tricks“ koji vam pomažu pronaći najbolju tehniku kretanja po užetu i/ili iskapčanja i ukapčanja. Ne morate biti u najboljoj kondiciji kako biste nešto savladali, dovoljno je samo slušati savjete instruktora i pronaći najbolji siguran način koji vama odgovara.
Iako je stijena „Gorsko zrcalo“ izgledala na prvu kao težak pothvat, mogu reći da se većina školaraca složilo da je ipak poligon prelaženja čvora bio najzahtjevniji. Taman kad je većina školaraca bila gotova s dobrim dijelom poligona, Lea i Mrki su završili s kuhanjem ručka. I dok su neki ručali, drugi su i dalje savladavali poligone, učili izradu uzlova uz dodatnu pomoć Milivoja i Ace ili žicali Meu za plusiće. Na kraju krajeva naučila sam da Mea daje samo pluseve ako vidi da ste 10 puta dobro napravili jedan uzao, a možda ga da i ranije ako joj nepersirate.
Sve u svemu dan je brzo prošao, netko se smrznuo, netko se umorio, ali najbitnije da smo svi bili zadovoljni te da generacija Speleološke škole 2022. godine nije paničarila niti plakala na Gorskom Zrcalu, zrcalo je reflektiralo samo pozitivom energijom.
FOTO: Danko Cvitković – Pješak
Napisao/la:
Tamara Bosanac
