Nakon uspješnog prvog vikenda speleo škole na Žici i Gorskom zrcalu, školarci su spremni iskušati novostečene vještine u speleološkim objektima.
Iako je prvotni plan bio da se na put krene u petak navečer, zbog vremenskih (ne)prilika voditelji terena su ipak odlučili da se drugi vikend speleo škole skrati na dva dana. Voditelji terena bili su Lea i Milivoj, školarci Anita, Helena, Antonija, Santa, Maja, Tamara, Veronika, Tina, Ana, Mirna, Tomislav, Franjo, Borna, Bartol i Martin, a instruktori, uz Leu i Milivoja, Vuk, Lovro, Sara, Zrinka, Ivana, Nela, Tila, Matko i Pješak.
Ekipa se u subotu u 7h okupila ispred Željezničara te nakon pakiranja opreme u kombi i automobile krenula u smjeru Slunja. Nakon kratke kave u Slunju ubrzo stižemo do prvog cilja – Kojine jame. Riječ je o špilji s jamskim ulazom dugim 35m koja se nalazi oko 12km jugoistočno od Slunja. U blizini parkiramo automobile, oblačimo opremu i međusobno ju provjeravamo. Nakon što smo se uvjerili da su svi „dangeri“ i delte zatvoreni, krećemo prema špilji. Ohrabrenja i savjeti instruktora olakšali su prve prelaske ruba špilje nakon čega su spuštanje i prelasci sidrišta išli glatko. Iako nam se Mea nije pridružila na terenu, instruktori nisu imali milosti pa se za vrijeme čekanja vežu čvorovi. Speleologija je čekanje! Po silasku se formiraju ekipe od po nekoliko školaraca i instruktora te se kreće u kraće razgledavanje špilje uz pomoć tlocrta koje smo prethodno dobili. Oko 17h školarci i instruktori počinju izlaziti iz špilje, a temperatura je već tada toliko niska da se pali logorska vatra. Idućih par sati grijemo se uz vatru i čekamo izlazak i posljednjeg iz ekipe. Speleologija je čekanje!
Mirisi večere po dolasku u bivak natjerali su nas da prvo jedemo, a nakon toga dižemo šatore i skupljamo drva za vatru. Komentiranje proteklog dana, pitanja školaraca, savjeti instruktora i prigodno pijuckanje trajali su do duboko u noć.
U nedjelju odmrzavamo vodu za jutarnju kavu, odmrzavamo ostatke večere za gablec i spremni smo za novi dan! Nedjeljni cilj je Jopićeva špilja koja se nalazi kraj sela Brebornica, 25km južno od Karlovca. Riječ je o špilji s jamskim ulazom dugačkoj preko 6,5km koja uz neaktivni dio ima i onaj aktivni. Uz geološki značaj Jopićeve špilje važno je naglasiti i arheološki – riječ je o jednoj od špilja u kojima su pronađene antičke nekropole iz 3.st. što odudara od uobičajene pogrebne prakse toga doba i karakteristika je kordunskog prostora. Od Milivoja dobivamo tlocrt špilje i kratku lekciju kako ga čitati. Dok čekamo ulazak u špilju – upijanje sunca i čvorovi. Kada smo se svi spustili, formiramo kolonu pod vodstvom Milivoja te krećemo u razgled špilje. Putem učimo osnove kretanja i komunikacije u špilji – kamen(!) svi brzo usvajaju jer nitko nije raspoložen za sklekove. U Šišmiševoj dvorani zbog lakšeg kretanja skidamo speleološku opremu te se, prateći tlocrt, nastavljamo kretati prema Dvorani s plavim sigama. U dvorani kratko odmaramo, gasimo svjetla na kacigama i uživamo u potpunom mraku.
Potpuni mrak vani nas ovoga puta nije dočekao jer smo još za dana svi izišli iz špilje. Uz kratko druženje i odmrznutu salatu ekipa se pozdravlja i kreće prema Zagrebu.
Prvo spuštanje u jamu i prvo spavanje na minusu odrađeni na drugom vikendu speleo škole, Klana stižemo!
FOTO: Danko Cvitković – Pješak
Napisao/la:
