Četvrti teren speleološke škole je bio održan na Klani, u blizini Rijeke. Voditeljice izleta su bile Mirna i Zrinka. Sad već tradicionalno, mjesto i vrijeme okupljanja je bilo u 18 sati ispred Ž-a. Potrpali smo opremu u kombi, rasporedili se u još dva auta i s otvorenim gepekom krenuli u 18:45 h (Vex je spasila stvar pa ništa nije ispalo).
Od školaraca su na teren išli: Đino, Nola, Grgur, Dora, Borna S., Ana, Vedrana, Ivan K., Ivan B. i Nika. Đođo nam se pridružio u subotu. Dežurni instruktori su bili: Zrinka, Aco, Nikola, Borna M., Hanžek i Nicola.
U petak su išli većinom školarci i instruktori, a ekipa s klincima i psima je stigla dan kasnije. Do Klane nam je trebalo kakvih 2,5 sata. Okupili smo se ispred zatvorenog “History-a” i krenuli makadamom do parkinga. Tamo je svatko uzeo dio skupne opreme i put pod noge do logora! Stigli smo za 40-ak minuta, a Hanžek i vatra su nas već čekali. Digli smo šatore i skupili još drva za ogrijev, da ne ponestane. Spavati se išlo oko 1h jer nas je sljedeći dan ipak čekao posao.
Na opće oduševljenje, probudilo nas je sunce i toplina umjesto već klasične rosulje i oblaka. Nakon runde nogometa s odbojkaškom loptom, Nikola, Borna, Hanžek i Aco su krenuli opremati jame u cca 9:30 h (#opet sve kasni zbog je*ene lopte). Naravno, sve pod budnim okom našeg iskusnog speleologa i fotografa Bolteka. Posebno se divio opremanju ulaza Male jame. Oko 11:20 h je došao ostatak ekipe i doveo nam odbjeglog Đođu pa smo lagano krenuli na posao.
Ulaz Dvojama ima dvije jame (no shit Sherlock), pa smo se u jednu jamu spuštali, a iz jedne izlazili. Išli smo do kakvih 70 m dubine i svladavali već do sad naučene tehnike kretanja na užetu, uključujući prelazak preko ruba i premještanje bužira.
Na ulazu u Malu jamu smo na previsnoj liniji učili svladati prelazak devijatora. Nakon spuštanja niz ulaznu vertikalu do dubine od 20-ak metara hrabro smo se suočili s našim prvim prolaskom kroz suženje.
Dok su se jedni spuštali, drugi su išli u Velu i Malu špilju gdje su se učile osnove izrade topografskog nacrta speleološkog objekta. Pri tome smo koristili laser za mjerenje udaljenosti, padomjer i kompas kako bi odredili azimut i napravili profilni i tlocrtni prikaz objekta. U Veloj špilji smo također skupljali i vodu za logor – nema čišće od špiljske vode!
Naravno u pauzama se vježba što drugo nego čvorovi! Pardon, uzlovi.
Cijelo poslijepodne je naš chef Vida eksperimentirao s egzotičnim sastojcima (čitaj naranče) i skuhao gulaš koji zavrjeđuje Michellinovu zvjezdicu. Umorni, siti i sretni, dio ekipe je išao spavati ranije, a drugi dio je ostao pjevati i svirati do 3 ujutro.
U nedjelju nas je čekalo ispunjavanje zapisnika o istraživanju što nije bilo tako lako s pepelom u kavi i očima (vjetar je odlučio puhati u svim smjerovima). Instruktori, Cvitković i Borna S. su raspremili jame, a školarci prebrojali skupnu opremu i naučili da 10 komada karabinera zbilja može ispariti (ma, krivo smo prebrojali u Zagrebu). Spremili smo se, rasporedili zajedničku opremu i put pod noge prema autima. Na povratku smo stali na ručak nagrade u Bistro-u Mario i počastili se “zlatnim” palačinkama od 7 eura, ali nema veze, zaslužili smo ih!
Foto: Nika Fuketa
Napisao/la:
