Četvrti vikend speleoškole odrađen je od 29. do 30.3.2019. na Crnopcu. Kombi je na put krenuo oko 20 sati. Hanžek za volanom, Milena pored, školarci iza i Pavlov novi CD u plejeru. Nekoliko piva kasnije stigli smo u Gračac, u restoran Zvonimir, gdje je bilo dogovoreno okupljanje s ostalima. Ostali su bili Milivoj, Lea, Barbara, Nicola, Babić, Lovro, Vuk, Ivana, Pješko i Nela.
Nedaleko od Zvonimira ostavili smo vozila, podijelili skupnu opremu i u koloni krenuli prema Tatekovom skloništu udaljenom pola sata hoda. Sklonište nalazimo prazno pa se neki ugodno smještaju u njega, a ostali dižu šatore. Čini mi se da je tada već prošla ponoć i logor je utonuo u san. Jutro nas je dočekalo vedro i prohladno. Vatra, kava, hrana pa dogovaramo plan dana: podijeljeni smo u dvije ekipe, dečki i cure, a cilj nam je spustiti se u dvije obližnje jame, Kišu metaka i Jamu blizu te usput začvorati koji čvor s Milivojem.
Ines i ja s Milenom, Vukom i Babićem krećemo prema Kiši metaka, jami uskog ulaza i dvadesetak metara vertikale. Hanžek je tvrdio da se do vertikale ne možemo provući s opremom na sebi pa pokušavamo opovrgnuti tvrdnju i djelomično uspijevamo. Nakon suženja nađemo se pred vertikalom promjera oko 3 metra i spuštamo se jedan po jedan, uz prelazak devijatora na pola puta. Na dnu Ines primjećuje zanimljive podzemne živine i žali što nije ponijela posudice za uzorkovanje. Odlučuje se sutra vratiti dolje s Milenom i usput raspremiti jamu. Vuk i Milena osjete strujanje zraka kroz neki ćošak na dnu i zaključuju da bi se uz malo kopanja dao probiti prolaz. To kopanje se na ovom terenu nije dogodilo. Prilikom izlaska ženskama zadnjice zapinju u suženju, ali uspješno se izvlačimo i izlazimo na podnevnim suncem obasjane stijene.
Istovremeno s našim odlaskom u Kišu metaka, Pavle, Davor i Marcus se sa svojim instruktorima upućuju prema Jami blizu, fotogeničnoj rupi s 50 metara vertikale. U ime fotogeničnosti, Davor nosi fotografsku opremu i okida impresivne fotografije podzemlja i ljudi u njemu. Ines i ja ostajemo zakinute za svoj jamski fotosešn.
Mi smo se ponovo popeli do skloništa, gdje smo zatekli veselu ekipu koja uživa u suncu, glazbi i gemištu. Pridružili smo im se dok smo čekali povratak ljudi iz Jame blizu i zamjenu radnih mjesta. Nailaze i planinari koji će ostati noćiti s nama u skloništu. Zatim smo Ines, Milena i ja odradile kratki trening akro yoge, umijeća koje me prilično fasciniralo.
Osunčani i okrijepljeni upućujemo se prema Jami blizu, ispred koje nailazimo na Milivoja i, čekajući dečke, s njim ponavljamo čvorove. Milivoj je zadovoljan našim poznavanjem čvorova, čini mi se. Spuštamo se u jamu, nakratko razgledavamo dno, lijepu, ali malu prostoriju. Postaje hladno i penjemo se na površinu, a Milena i Ines na povratku raspreme jamu.
Kod skloništa nam dečki pričaju svoje zgode iz Kiše metaka: Marcus i Pavle mučili su se i zapinjali u suženju više puta, a Davor je, vidjevši njihove muke, odlučio da on to neće. Razumno, s obzirom da smo i mi manji ljudi zaglavljivali.
Pada mrak, iz skloništa dopiru mirisi večere i zvuk hrvatskog treša, fešta počinje. Lučev kuha, Hanžek je DJ i ugodno se zabavljamo. Oko 10 jedemo i mnogi se uspavaju odmah poslije jela. Nakon malo akro yoge pod zvijezdama razilazimo se svi, žurka zamire prije ponoći i zapravo se kvalitetno naspavamo. Crnopačka jutra djeluju kao nešto čega želim više u životu. Nakon jutarnje ćakule uz vatru Ines i Milena idu skupiti životinje iz Kiše metaka, a mi polako pakiramo opremu i hvatamo sunce i malo izgorimo.
Oko 13 krećemo nizbrdo, a zatim se vozilima upućujemo do Tommyja po iće i piće pa na obalu rijeke Otuče, gdje peremo opremu i nakratko zalegnemo, a psi obave proljetno plivanje u mrzloj vodi.
U Zagreb stižemo oko 18 i nevoljko se, umorni i sretni, rastajemo. Do sutrašnjeg predavanja i budućih avantura!
Napisao/la:
