Ovaj vikend predstojao nam je posljednji teren školice. Odredište je ponovno bilo Crnopac – Željezničarski Eldorado za jame. Umanjeni za dva školarca, ali uz dovoljno starješina (Pješko, Buraz, Josip), prema običaju, okupili smo se ispred Ž-a. Budući da je u zraku ”mirisao” snijeg i vijesti su stizale o zabijeljenom Ćelavcu, a kombi je već bio obukao ljetne gume, testirali smo lance i uz malu intervenciju karabinera zaključili da smo spremni na ljutu zimu. Krećemo nešto iza 18h.
Do 22h smo već svi u Zvonimiru i povremeno vani procjenjujemo temperaturni minus. U dvije ture smo išli do okretaljke. Ovaj put za volanom naš nježni Hanžek učinio je tu vožnju ravnom slavonskoj ravnici. Do logora gazimo po snijegu ali duh je jak i nema žaljenja. Pred sam ulaz u logor cupkamo tik uz jamu Vjetrova ali, nasreću, prema rubu se kotrlja samo glavica kupusa i nešto kobasica (koji su kasnije spašeni u akciji našeg Vide). Nije bilo lako naći krpicu ravnog terena ali smo svi nekako našli svoje mjesto, neki plodnije neki manje.
Ujutro nas naša budilica Tomo milim glasom podsjeća da jame zjape prazne. Podijeljeni smo u tri grupe sa zadacima istraživanja i, naravno, izrade nacrta već piknutih jama. Nakon jutarnje kave ekipe napuštaju logor i kreću na nemilosrdan put prema jamama. Zbog menstrualnih problema jedan školarac ostaje u logoru uz, kako će se za večerom pokazat, maestralne chefove Vidu i Vanju.
Do jama sretno stižu sve ekipe uz nezgodu male Lee koja na klizavom terenu nezgodno pada na ruku. Ipak, tu je Pješko koji ju dovodi u logor i sve se sanira vrsnom skrbi Vide i ostatka ljudstva.
Tijekom dana svaka je ekipa istraživala svoju jamu uz puno rada i truda. Rezultati su varirali, neki čak i nestali na dnu jame.
Nađena je jedna mala jama (Leina rukavica) i dvije nešto veće, autoru neznanih imena. Bilo je dosta snijega, ali školarci su odolijevali svim nedaćama. Tomo i njegova ekipa vratili su se u kasne sate i obavijestili nas o uspješnom poslu, ali i daljnjoj perspektivi njihove jame. Nađena je i jedna špilja.
Oko vatre su se crtali i sređivali nacrti uz asistenciju voditeljica terena Zrinke, Tile i Talaje.
Noć je tekla uobičajeno, dakle, baš tekla uz veselje i pjesmu.
U nedjelju ujutro pospremili smo logor i naspavani krenuli po sad već otopljenom snijegu prema kombiju. Slijedilo je pranje užeta na Otuči i ručak u Zvonimiru.
Svi su sretno i u jednom komadu stigli kući.
U nastavku slijede fotografije:
Napisao/la:
