Peti vikend speleoškole započeo je kao i svi prije, školarci i instruktori našli su se ispred Ž-a oko 18:00 h te ukrcali stvari u Žombi, jedina razlika je što ovo predstavlja posljednji teren speleoškole. Ovoga puta spremanje opreme prošlo je glatko, što zbog sve bolje uigranosti ekipe (ovog puta gepek nije ostao otvoren), što zbog malo skupne opreme koje su oružari Grga i Ivan B. pažljivo zadužili jer nas po pričama čeka naporan put do Jame vjetrova.
Kao i inače, na putu smo odradili kraće stajanje kako bi se opskrbili osnovnim živežnim namjernicama, ovoga puta tu smo potrebu zadovoljili u Kaufland na izlazu iz Zagreba. Atmosfera u kombiju bila je na nivou, dok je zadnja klupa malo odmarala, živo je bilo na prvoj klupi gdje je Armani vezao čvorove te nas na trenutak lišio slobode lisicama od zamke koje je naučio vezati u Rami. U Gračac dolazimo u 22:09 h te se nakon konzultacija i putne pive zapućujemo u smjeru okretaljke gdje stižemo u 23:05 h. Uslijedila je raspodjela skupne opreme, za koju su se ljudi trgali jer je bilo malo, te se u 23:31 h krećemo prema logoru na Jami vjetrova. U odnosu na Panin kuk, zahtjevan teren nije predstavljao preveliki problem, te u logor stižemo u 00:30 h. Nakon raspremanja i postavljanja šatora, svi su se okupili oko vatre gdje je druženje potrajalo do kasno u noć, ovisno o mogućnostima i stanju pojedinca, jer svi su znali da nas ujutro očekuje naporan dan.
Druženje uz vatru (foto:Danko Cvitković)
Ujutro su milozvučni udarci kuhače o lonac izmamili pospane školarce iz udobnosti šatora, te označili početak napornog dana, a ujedno i početak praktičnog dijela ispita u kojem će instruktori ocjenjivati snalaženje školarca na užetu i u podzemlju. Nakon kave i doručka, dijelimo se u dvije ekipe. Prvu ekipu sačinjavali su školarci: Ana, Ivan B., Ivan K, Grgur, Fran i Borna S. te instruktori: Zrinka, Sara, Vuk, Nicola, dok su drugu grupu sačinjavali školarci: Nola, Dora, Nika, Armani, Đino i Antun te instruktori: Tila, Borna, Johnny i Aco. Također, ne smije se zaboraviti logistička podrška izvan jame koju su pružali: Nela, Tamara, Tihana, Pješak i četveronožni prijatelji. Prva grupa krenula se spuštati u 11:01 h te nedugo nakon što su se svi spustili oko 12:00 h kreće dublje u jamu. Za to vrijeme druga grupa kreće sa spuštanjem te po dolasku postavljaju bivka i vježbaju izradu umjetnih sidrišta. Paralelno, prva grupa napreduju u dubinu Jame vjetrova pri čemu je bilo potrebno savladati nekoliko skokova, uski prolaz, dvije veće vertikale i prečnicu. Dolaskom prve grupe u bivak, grupe mijenjaju zaduženja, jedina razlika je što prva grupa rasprema bivak nakon čega se polagano počinje penjati iz jame. Svi članovi prve grupe izašli su van do 18:50 h, dok je druga grupa iz jame izašla oko 22:28 h.
Slavodobitno poziranje s graškom (foto:Danko Cvitković)
I prva i druga grupa odmah su se po izlasku sjatile na skupni obrok koji je ovoga put bio rizi bizi. Treba napomenuti da je skoro bio samo rizi, da nije bilo pothvata Tamare i Nele koje nisu dva puta razmišljale te su se žrtvovale i otišle do Gračaca po grašak jer isti nije bio ponesen. S graškom ili bez (iako je naravno bilo bolje s graškom), obrok je bio ukusan stoga se pohvaljuje trud svih koji su doprinijeli njegovoj pripremi. Nakon večere i kratkog odmora krenulo je druženje koje je potrajalo do jutarnjih sati. Druženje je bilo obilježeno povremenim ukazanjem onemoćalog Ace, razgovorima o nautici i otocima, pljuvanjem vatre, čitanjem Armanijevih zapovijedi iz karimata, ali i jednim filozofsko-sociološko-etičkim pitanjem „Utječe li društvo ili topo karta na nagib?“ (konsenzus je bio da društvo utječe 25%).
Instruktori u trenutcima razonode sa sidrištima školaraca (foto:Nola Kocet)
Nedjeljno jutro proteklo je nešto ležernije, većina školaraca se sama pojavila uz vatru, a milozvučna pjesma udaranja lonca, baš kao sirenin pjev, privukla je i one najveće spavalice. Nakon prijatne jutarnje kavice i doručka, školarci su vježbali postavljanje prirodnih sidrišta. Johnny je pokazno demonstrirao samospašavanje unesrećene osobe s užeta, dok se Fran dobro snašao u ulozi unesrećenoga. Nakon demonstracije samospašavanja, Armani i Antun raspremili su jamu, a ostatak ekipe je slagao šatore i spremao logor. Oko 12:45 h prve grupe počele su se udaljavati od logora, a oko 14:30 h svi su bez većih poteškoća došli do okretaljke. Uslijedio je kratki odmor, spremanje opreme i osobnih stvari te polazak za Zagreb oko 15:00 h. Umorni, ali puni dojmova, vratili smo se u Zagreb u predvečernjim satima.
Samospašavanje by Johnny i unesrećeni Fran (foto:Nika Fuketa)
Napisao/la:
