Prvi je dan prvog vikenda speleološke škole 2026. U 8 ujutro, prpošni i veseli, u iščekivanju naše prve speleo avanture sastajemo se ispred Ž-a, gdje svaki školarac zadužuje svoj osobni komplet opreme, a nakon čega slijedi raspodjela u aute i veseli kombi Odsjeka. U 8:11h prvi auti kreću prema Tounju, a veseli kombi ostaje čekati Ivana 2 koji je umjesto ispred Ž-a otišao u birtiju Voljeni Vukovar na okretištu Dubrava. Jer, svatko ima svoje razloge i tko smo mi da sudimo. Dogovor je da se svi ponovno okupimo u eminentnoj birtiji Špilja u Tounju. Časkom smo došli do Tounja, a ubrzo stiže i kombi s ostalom ekipom i odbjeglim voljenim vukovarcem. Tu obavljamo kofeinsko-nikotinsko-toaletni ritual, nakon čega slijedi pokret!
Danas ćemo posjetiti špiljski sustav Tounj – špilju u kamenolomu Tounj i špilju Malu Tounjčicu. Teren vode Vuk i Hanžek, a od instruktora tu su još i Zrinka, Leo, Borna, Sara… Dolaskom pred kamenolom, Vuk izvješćuje dežurnog portira da im idemo glajzat po rupama. Nakon toga, u striptiz manirama, na parkingu kamenoloma slijedi presvlačenje u kombinezone, stavljanje kaciga, provjera rasvjete na kacigama i trpanje osobnih drangulija u transportne torbe koje nosimo sa sobom. I konačno, na čelu s Vukom krećemo prema ulazu u špilju. Špilja se nalazi 300 metara jugozapadno od željezničke stanice Tounj, na samom je dnu kamenoloma te postoje dva ulaza. U špilju ulazimo u stilu američkih marinaca u bočno ležećem položaju. Svi su prilično brzo i bez problema savladali puzanje u glini i blatu nakon čega nastavljamo dalje i ubrzo nakon toga dolazimo do kolonije šišmiša. Nekom oduševljenje, a nekom se u glavi vrte scene iz Ptica, Alfreda Hitchcocka. Smanjujemo rasvjetu i ton glasa da ih ne ometamo kod njih doma jer to ne bi bilo u redu. Ubrzo dolazimo do Pjegave dvorane gdje se svatko uvaljao u svoje blato, gasimo rasvjetu na kacigama i u mrklom mraku slušamo predavanje po Vuku iz šišmišologije. Tako saznajemo da nam se neće zapetljati u kosu s čim su nas pola života plašili, da se neće zabijati u nas i sl. Štoviše, živo ih boli briga za naše prešetavanje po njihovoj kući i uopće im nismo zanimljivi. I još gro podataka o kojima pojma nismo imali. Nakon završenog predavanja po Vuku, u revijalnom tonu nastavljamo dalje i dolazimo do prekrasne slinave i klizave sige u obliku ženske dojke (iz milja sise) na koju se moramo popeti, što su svi uz svesrdnu pomoć instruktora i bivših školaraca uspješno savladali. Jer neće nama jedna sisa raditi probleme! Nastavljamo kretanje špiljom, u nekima se budi umjetnički kiparski duh i usput niču skulpture od gline, mahom falusnih oblika. Ubrzo dolazimo do jezerca i male špiljske plaže gdje se svatko od nas opet uvaljuje u svoje blato i uz lovačke priče i pošalice odrađujemo gablec i kavicu. Voda u jezercu je do kuka, ali to ne sprečava nekolicinu da ponovno odrade striptiz i odu do mjesta naziva Oltar. Čim su zamaknuli iza prvog ugla, a na oduševljenje ekipe koja se ostala sunčati na špiljskoj plaži čuje se glasno „pljuuuus“. Uz salve smijeha nestrpljivo čekamo povratak ekipe da vidimo tko je obavio prvo (neplanirano) špiljsko kupanje. Uz još jedno „pljus“ ekipa se vratila, obavila još jedan striptiz te se nakon toga istim putem vraćamo nazad. U povratku posjećujemo Mamutovu dvoranu i Mamutovo jezero gdje se konverzacija uglavnom odvijala s riječi „woooowww“. Nakon što smo se nadivili viđenom, krećemo prema izlazu i ubrzo smo svi bez većih problema bili vani. Pada skupna fotka i dogovor da usput još prošećemo do špilje Mala Tounjčica do koje vodi strma staza, koja se odvaja od glavne staze ulijevo na serpentini, što se spušta prema rijeci. Špilja ima ulaz širok 5 metara i visok 2,5 metara, a što je dovoljno da se može normalno u nju ući i hodati. Malo smo prošetali po špilji i ubrzo se ponovno našli kod auta na dogovoru „piva ili jelo“ Odluka pada na restoran „DP“ gdje svatko može odabrati po svojim preferencijama. Logično, svi su u sebe trpali sve kao da sutra ne postoji. Ali, naša draga Tila, voditeljica škole, uskoro nas mailom vraća u stvarnost i izvješćuje da sutra itekako postoji. I da sutra ima svoje ime – Gorsko zrcalo.
Napisao/la:
