I tako smo zadnji teren započeli okupljanjem u petak u 18:30 sati ispred prostorije Željezničara, a nakon pripreme krenuli smo na put iza 19:00 sati. Poslije duže vožnje i kratke stanke, malo prije ponoći, stigli smo do najdalje točke do koje su nas vozila mogla dovesti, u blizinu našeg logora na Crnopcu. Kako je već prošla ponoć i bila je već subota dok smo se spremali za pješačenje, čestitali smo rođendan našoj kolegici Maji te se uputili po mrklom mraku prema logoru kroz ljuti krš i kamenu divljinu. U logor smo stigli u 01:40 sati ujutro i prikupili drva za vatru, digli šatore te se kratko družili prije spavanja. Oko 09:00 sati ujutro smo se probudili i družili se uz kavu, dok su naši instruktori vrijedno opremali jamu kako bi sve bilo spremno za našu vježbu. Koju minutu iza 13:00 sati podijelili smo se u dvije grupe i započela je naša zadnja vježba. Ovaj put smo trebali pokazati samostalnost u kretanju po podzemlju bez stalnih uputa instruktora, iako su oni bili ovdje ako bilo tko od nas zapne. Prva se grupa krenula spuštati rano popodne i uputila se dublje u jamu, polako uz čavrljanje, svaki školarac uz svog instruktora, dok nisu došli do odredišta koje se nalazilo na 100 metara dubine, gdje su nakon kratke stanke krenuli nazad. Za to vrijeme, druga grupa se spustila na plići dio jame gdje su podigli bivak i strpljivo čekali prvu grupu da se vrati. Kad su čuli da dolazimo mi iz prve grupe, razmontirali su bivak pa smo mi imali zadovoljstvo da ga za vježbu ponovno sastavimo i rastavimo. Dok se druga grupa spuštala dublje u jamu, prva je izašla van iz jame nazad u logor oko 20:00 sati, večerala uz druženje i čekala da im se nakon obavljene vježbe priduže školarci i instruktori iz druge grupe. Oni su se vratili oko 23:00 sati, večerali te smo zajedno proveli ostatak večeri i spremili se za spavanje.

Logor (foto: Marko Vrljičak)
U nedjelju smo nakon buđenja popili kavu, pospremili stvari i opremu te u 14:00 sati lagano krenuli prema vozilima. Pješačenje do vozila je ovaj put išlo brže, budući da smo se kretali nizbrdo. Po dolasku, poslagali smo opremu u vozila i krenuli po ranije naručene pizze u pizzeriju u Gračacu, a zatim smo otišli u blizinu osvježiti se na rijeku Otuču i pojesti pizzu. Tako nam je završio zadnji teren te smo se nakon odmora i druženja uputili kući. U Zagreb smo stigli u 21:30 sati u prostorije Željezničara, gdje smo raspremili opremu, nakon čega se svako uputio svojim putem.

Ulaz u Jamu vjetrova (foto: Nikola Brdarić)

Suženje (foto: Tonko Škugor)

Druženje u bivku (foto: Tonko Škugor)

Vertikala dublje u jami (foto: Nikola Brdarić)








