Izlet na treći teren naše škole započeo je u petak 20.3. u 18:00 ispred Ž-a. Kako nam je naš voditelj terena Borna javio u mailu, razlika od jednodnevnog terena sa terenima koji nam slijede su puno logistički zahtjevniji, odnosno puno više opreme treba ponijeti i misliti na više stvari, u čemu spavati, što nositi za vrime spavanja, ekstra robe i najbitnije od svega, što ponijeti jesti i piti? Tako smo se mi onda opremili kako smo mislili da bi nam trebalo biti dovoljno, neki ponijeli viška, a neki manjka. Kada smo se sastali kod Ž-a, prvo je bila raspodjela po vozilima di će ko sa kime i dogovor di se staje na pauzu i tako te stvari, zatim je uslijedilo ubacivanje sve opreme (skupne i osobne) u vozila. Potom smo se i mi sami ukrcali u vozila i put pod gume, no ubrzo je uslijedila prva pauza kad smo stali u dućan da pokupujemo još ekstra hrane i vode. Bolje višak nego manjak, ipak su to zlatna i srebrna rezerva. Uslijedio je dugotrajan put po cesti sve do lokacije parkinga na cca 1h 30 min pješačenja do mjesta logorovanja. U 23:50 h smo se svi okupili, raspodijelili skupnu opremu, ruksaci na leđa i započeli trekking do mjesta za logorovanje do kojeg smo stigli oko 1:20 h u noći. Prvo je bilo potrebno potražiti drva za vatru i staviti skupnu opremu na ceradu koju smo rasprostranili kako bi sve bilo lipo na broju, a ne da se gubi. Nakon toga je tek bilo dopušteno dizati šatore i ići spavati. Buđenje idućeg, ili bolje rečeno, istog dana je bilo za nas školarce u 8:00 h, dok su voditelji terena već polagano spuštali se niz stijenu i postavljali smjerove koji su nam služili za učenje tehnika kretanja po užetu. Prvo je pala jutarnja kafica i razbuđivanje za nas školarce, a odma nakon toga nas je Tila uvatila sa ispitivanjen uzlova koji su zapisani na papiru. ‘Ko se prvi riješi uzlova, oblači se u opremu i ide na uže učiti tehnike kretanja.
Tako je mene dopalo ići među prvima na uže sa voditeljen Vukom, gdje me je učio prelazak preko čvora, koje se većinski koristi kod oštećenih dijelova užeta i kod kojih je onda zavezan leptir. Zatim su tu uslijedili od idućih tehnika prijelazak prečnice koju nam je pokazivala naša voditeljica Lea i još na kraju penjanje i spuštanje po užetu sa transportnom torbom gdje je mene opet vodila Lea i podučavala me. Za svo to vrijeme ručak se bio spremao na vatri koju su zapalili dok smo mi još spavali bili i na kojoj se kuvala kafa i između svake tehnike za vrijeme „odmaranja“ se išlo kod naše voditeljice škole Tile na kviz vezanja čvorova jer eto, nije bilo Mee tu pa je ona zauzela njeno mjesto. Tijekom dana se i vjetar povećao pa smo odlučili napraviti jedan zajednički šator u koji ćemo svi stati. Iskoristili smo opremu koju nam je priroda pružila (grane i komade drva) te uže i 2 malo veće cerade (5x6m). Tako nam je dan brzo proletio učeći bez praznog hoda te, kad smo svi sve prošli, bilo je vrijeme za raspremiti smjerove i tako kako san započea dan isto ga završia, sa Vukom na špagi.
Kad smo se spustili do dna, bilo je taman vrijeme za pojesti ručak koji se spremao cijeli dan (punjene paprike). Neki su ostali malo gladniji, a neki nisu, ali eto, nema veze, bilo je zabavno i zanimljivo sve u cjelini. Ostatak večeri smo proveli družeći se pod velikim šatorom i gdje je bila testirana njegova kvaliteta na brutalnom vjetru i položio je test. Slušali smo razno razne priče, bolje se upoznavali i tako te stvari koje inače budu oko vatre. Polako smo se onda, kako je dolazilo kasnije u noć, izvlačili se iz šatora i išli u svoj vlastiti šator spavati. Iduće jutro je bilo rezervirano za raspremanje opreme i smjerova, no ne prije nego nam je Pješak pokazao improvizirane tehnike izrade pojasa oko struka i prsnog pojasa od zamke/gurtne te kako se penjati i spuštati po špagi koristeći to dvoje + pomoću 2 zamke od kojih bi zavezali prusike i oni bi nam služili umisto penjalice i descendera. Nakon njegovog vrlo interesantnog predavanja nam je Tila pokazala 4 različite vrste prusika (simetrični, asimetrični, modificirani i Bahmanov). Nakon toga svega je bilo vrijeme za raspremanje i pakiranje te polazak prema vozilima gdje smo napravili zajedničku fotku, jer eto nismo se sitili na dnu, a ako nije dokumentirano nije se desilo.
Zatim smo se upuliti u špilju Golubnjaču gdje je tura šetanja trajala nekih 30-tak minuta do velike dvorane di je nama naš kolega Franko održa predavanje kako špilje, stalagmiti i stalaktiti nastaju. Poslije toga smo krenili put nazad i ispred kombija izveli striptiz prisvlačenja iz kombinezona i šporke robe u čistu rezervnu robu, te se uputili put gostionice Tomić gdje smo stali na jedan pošteni ručak i desert.
Tako, kada smo bili siti, trudni i umorni bilo je vrime za kreniti put kuće u Zagreb. Zasili smo svi u svoja vozila i krenili starom cestom jer autoput bi bio pre zamoran i monoton pa rađe ćemo se voziti duže nego riskirati. Putem smo stali na INU u Gračacu gdje smo uzeli još pića jer eto, popili smo sve, i ubrzo nastavili put Zagreba. Stigli smo u Zagreb u noćnim satima, oko 22 h ako se ne varam gdje smo prvo istovarili skupnu opremu iz kombija u Ž, te se pozdravili i otišli svojim kućama!
Napisao/la:
