Dojmovi sa prošlog terena još se nisu slegli, a eto nas opet ispred Ž-a. Prema dogovoru, točno u 18h, školarci su bili tu i spremni za nove izazove naših instruktora. Nažalost, ovaj vikend nas je umjesto redovnih 14 školaraca bilo 10, ali nadam se da će se i oni i vi, dragi čitatelji, osjećati kao da ste bili sa nama nakon čitanja ovog izvještaja.
Popila se brza kavica, kombi i auti su se napunili do vrha te smo krenuli u 18:43 h.
Prvo stajanje je bilo sada već tradicionalni Karlovac u kojem se kupuju posljednje zalihe.
Putem do Ličkog Cerja, ekipa školaraca u kombiju je bila u tišini. Pomno smo slušali priče voditelja terena Nikole Hanžeka, koji je vozio, o nama nepoznatom Crnopcu.
Raznim pričama o njegovim beskrajnim kanalima, spajanju sustava i ostalih avantura nije nas zamorio, nego nam je potaknuo znatiželju da i mi što prije odemo tamo i doživimo to isto.
Nakon otprilike 3 sata vožnje, došli smo ispred logora. Ovaj put na sreću ne moramo hodati, nego Žombi ostavljamo točno ispred logora. Sada već uvježbana ekipa odmah kreće sa postavljanjem šatora, raspremanjem oružarstva i skupljanjem drva. Uz sve to pratila nas je lagana kišica, ali to nas nije omelo da današnji dan otpratimo sa druženjem uz vatru… (za koju je naravno zadužen naš Đođo).
Jutarnje buđenje uz kavu i brzi doručak. Današnji, a i sutrašnji dan podijeljen je u tri poligona i dvije ekipe. Jedna ekipa krenula je sa opremom i kombijem prema Strmotića ponoru. To je poligon kojeg smo svi iščekivali jer smo čuli zanimljive priče o njemu. Ponor je bio predivan, kako bi rekli naši instruktori : „pravi školski“. Imali smo priliku koristiti sve dosada naučeno prilikom kretanja kroz sustav. Uz malu početnu vertikalu, susreli smo se i sa kratkom prečnicom te previsom odmah nakon. Zatim smo se sreli sa raznim jezercima čiji je obilazak bio pravi izazov. Neki od nas su se čak i okupali u njima, ali svi smo na kraju izišli poprilično mokri. Unatoč tome, prolazak ovim ponorom svima nam se jako svidio i svi smo ga uspješno odradili.
U međuvremenu, na površini, ostatak školaraca odrađivao je ostala dva poligona. Naravno, svaki trenutak slobodnog vremena vježbali su se čvorovi.
Dvoje školaraca u pratnji jednog instruktora spuštala su se u Mašića jamu. To je jama sa kosinom na ulazu i vertikalom do dna, visine otprilike 70-ak metara. Koristili smo dvije linije, jednom bi se spustili, a drugom popeli. Prilikom spuštanja vježbali smo prelazak bužira, prelazak međusidrišta te spuštanje i penjanje kao takvo. Bilo je jako zanimljivo (čak i malo strašno) po prvi put visiti u pravoj jami kojoj dno slabo vidimo. Na samom dnu ne bi se dugo zadržavali jer se nema što puno za vidjeti. Ovaj poligon smo također svi uspješno odradili, dok su pojedinci imali priliku i raspremiti ga.
Zadnji, ali ne i manje bitan, je bio izazov orijentacije. Naš dragi instruktor Milivoj opremio bi po dvoje školaraca sa kompasom i kartom i pustio ih u potragu. Cilj ovog zadatka je bio pronaći svih pet markera koje je Milivoj postavio po prirodi i označio nam ih na mapi. Nije sve samo u podzemlju ako ste tako mislili, ulaze u speleološke sustave trebamo biti sposobni i pronaći. Svi školarci su na kraju odradili ovaj zadatak uspješno i zabavili se šetanjem po šumi i upoznavanjem ljudi u okolnim selima.
Nakon uspješne i zabavne subote, svi smo se, naravno, okupili oko ložišta. Tu nas je čekao svima drago viđen i ukusan topli obrok, u ovom slučaju biži (sa junetinom i bez, zagoreni i nezagoreni). Naravno, nisu tu bili samo školarci, na ovom terenu imali smo priliku upoznati mnoge članove SOŽ-a, njihove obitelji i pse.
Da bi večer bila još bolja, pojavile su se tu čak dvije gitare, bubnjevi i melodika. Zabava, sviranje, pjevanje i druženje nastavili su se dugo u noć, a atmosferu vam neću opisivati, jer je i sami možete zamisliti…
Nedjeljno jutro je došlo brže nego inače jer se sat pomaknuo unaprijed (ne radi zabave).
Isto kao i prošli dan, školarci su se opremili i krenuli na svoje zadatke, svatko na onaj koji nije odradio prijašnji dan.
Nakon završenih poligona, okupili smo se u kampu i počeli spremati za odlazak. U tom periodu popodneva čak nas je i sunce malo obasjalo. Nakon raspremanja logora, oko otprilike 18 h, pošli smo u obližnji restoran na večeru/kasni ručak.
Umorni i punog želuca, krenuli smo natrag prema Zagrebu. Nakon otprilike 3 sata vožnje i 2 zaustavljanja zbog policijskih provjera, napokon smo došli ispred Ž-a.
Pozdravili smo se i svatko je pošao svojim putem, s mislima o tome kako će idućih pet dana proći kao treptaj oka, a svi ćemo opet biti na istom mjestu, spremni za idući teren.
foto: Đino Filippi
Napisao/la:
